Претражи овај блог

субота, 31. јул 2010.

Novi naslovi u "Čarobnoj knjizi" i "Laguni"

Dakle, evo malo insajderskih informacija za sve ljubitelje fantastike:

"Čarobna knjiga" nam u narednih nekoliko nedelja priprema "Pad", nastavak romana "Soj", a potom "Jedinicu", antiutopijski roman Nini Holmkvist, koji će biti objavljen u oktobru. Najveća vest je objavljivanje serijala "Vampirski dnevnici" iz pera L. Dž. Smit, po kojima je snimljena istoimena serija, ali i Guardians of Ga'hoole iz pera Kathryn Lasky, po kojima je snimljen istoimeni animirani film. I jedan i drugi serijal biće objavljeni u septembru i oktobru.

Što se "Lagune" tiče, očekujte Passage, vampirski roman Džastina Kronina, "Srce zime" Roberta Džordana, Deadhouse Gates Stivena Eriksona, naredni roman u serijalu Memory, Sorrow and Thorn Tada Vilijamsa i... dosta najava za sad, zar ne?

Skupljajte pare za sajam, šta da vam kažem. Bitno je da ima šta da se kupi.

уторак, 27. јул 2010.

Nightflier's Interviews - Ken Scholes




Ken Šols je trenutno ono što je pre nekoliko godina bio Brendon Sanderson. Izvanredan (relativno) mlad pisac, koji tek sada postaje poznat široj publici. Na "Bukspejsu" možete da pročitate moje prikaze prva dva njegova romana u serijalu Psalms of Isac. Treći roman trebalo bi ubrzo da se pojavi za Tor, kao i dve zbirke priča za drugog izdavača. Ken je bio veoma ljubazan, pa je za "Bukspejs" dao ovaj opširan intervju. Uživajte.


NF
: It seems to me that the best way to start a conversation with an author is to ask him about his favorite works and role-models. So, what made you want to write? Do you have a favorite book? Can you point at some book and say "This one changed my life"?

KS: I've had a lot of influences and they've all been pretty life-changing in their own way. Initially, I came to love Story via television -- TV shows like Speed Racer, Star Blazers, Marine Boy, Thundarr the Barbarian, Land of the Lost, Land of the Giants, Star Trek, Twilight Zone, Time Tunnel, Space 1999 and UFO. Tons more.

In the second grade, I discovered books and comic books and devoured all I could find. My biggest influence as a kid was probably Ray Bradbury and my favorite of his books is Something Wicked This Way Comes. Susan Cooper's The Dark is Rising and Tolkien's The Hobbit are also early favorites. But for awhile my favorites were Burroughs, Robert E. Howard, Louis L'Amour, Stephen King, Ian Fleming and a pantheon of others.

In later years, I added role playing games like Dungeons and Dragons to my list of places to find Story and I also had a deep love of movies -- Star Wars being the biggest life changer for me, though Planet of the Apes, Silent Running, Logan's Run and The Wrath of Khan were all influences, too.

I decided I wanted to be a writer when I read Bradbury's essay "How to Keep and Feed a Muse" when I was twelve or thirteen.



NF: Another frequent question is: How did you got published? Was it hard? What does it mean to be a published author in this economy? Did it make your life easier?

KS: Well, I was published the same way most people are. I wrote, revised what I wrote and submitted the work to paying markets. Initially, I started with short stories and broke in through magazines and anthologies. I also participated in (and won) the Writers of the Future contest, which I highly recommend. I had been published as a short story writer for nearly a decade before my first novel came out.

It was definitely hard work -- it took a level of stubborn tenacity along with a willingness to learn my craft by practicing. I think getting published is typically hard work for anyone, regardless of the economy.

It enriched my life and certainly the books have augmented my family's revenue but I wouldn't say it necessarily made my life easier. In some ways, the extra workload made my life harder. But it's very satisfying to tell stories people love, I get to meet some amazingly talented writers and hang out with them, I get to travel a little to promote the work and right now, the extra revenue is helping me take care of my baby girls.


NF: I am infamous for not reading short stories. But then I ran into "The Cambist and Lord Iron: A Fairy Tale of Economics" by Daniel Abraham. Some time after I've read your second novel, Tor put on its website your short story "A Weeping Czar Beholds the Fallen Moon". Once again, I was forced to reconsider my attitude towards stories. I've enjoyed it a great dead. My question is: Do you think that short stories are important to authors as a way to build up experience that will serve them in writing novels? What about market for stories? Does it exist outside anthologies? Does it exist for the stories that are happening outside universes established in novels?

KS: I'm glad you enjoyed "A Weeping Czar...."

In my case, I absolutely believe writing short stories is where I learned what I needed to learn in order to tackle something longer. By spending a decade on short fiction, when I did finally tackle a novel, I wrote one that was actually publishable straight out of the gate. That wouldn't have happened without all those years learning to tell a story in a smaller box. But do I think it's a prescription for all writers? Not necessarily. Some writers are more comfortable in the long form and struggle writing anything short. My heroes all came to publishing via short fiction so I wanted the same path for myself.

Also, my series was born out of a short story that appeared in Realms of Fantasy. So for me, short fiction is like a Research and Development Department for future novels.

The markets will always be there, I suspect, both in anthologies, magazines, websites, collections. But short stories are not terribly lucrative and rarely stay in print for long. More readers are interested in novels.

My short fiction is fairly wide-ranging and I like that. I have stories that fall more under SF, some more under fantasy or magic realism. I've taken a turn at some alternate and/or secret histories as well as playing with mythology and characters from literature.




NF
: Do you yourself read short stories or do you prefer longer form?

KS: I like both and lean more towards short fiction these days only because of time constraints. But I also read a lot of non-fiction.


NF
: I greatly enjoyed your novels - second more than the first. They felt very different than most of the fantasy out there. For one, you have made it known almost from the start that the world of Psalms of Isac is in fact our own world, after several technological and magical world wars. That's the approach made famous by Terry Brooks and Michael Moorcock among others. Were you influenced by Shanara series in any way?

KS: I'm glad to hear that you enjoyed the books and I'm also glad that my second novel is better than my first -- it means I'm growing as a writer, I think.

Actually, to be honest, I've not made it known that it's our world though readers are certainly speculating. I drop more hints as the series progresses as to what's really going on. I enjoyed Shanara but haven't read beyond the first book. I'm also a big fan of the Elric series.



NF
: You have presented the world and main characters only in broad strokes, leaving to the reader a lot of blanks to fill. In my review of your novels I compared your prose to a kind of fantasy haiku. Was that intentional? Did you wanted to somehow stand aside from the complicated world building of Martin, Jordan and Erikson? Or was it just that the story lead you to that kind of writing?

KS: It was definitely intentional. I wanted to tell a story that would be more accessible to people outside the genre and liked Elmore Leonard's advice about leaving everything out that isn't story. So I kept the wordcount lower than traditional fantasies and used short scenes and several POV characters to keep readers moving forward at a quick pace, never in any one character's head too long. I do leave a lot to the reader's imagination and don't spend a lot of time on explaining the intricacies of the world. I try to keep the focus on the characters. I've seen some criticism from fans of more traditional work for the brevity of the scenes and the scarcity of detail but I've also gotten some nice letters and reviews praising this approach. I'm going to stay fairly true to that approach at least through this series. Afterwards, I may tackle a more robust, more traditional epic fantasy.

NF: About that, when you write, do you plan ahead or do you just let it go and follow the story as it unfolds?

KS: It's a combination of both. I usually have the sense of the bones of a story when I sit down to write it but exactly how the meat and muscle hang from those bones develops organically as I write. And sometimes, those bones change as I'm moving forward. I don't typically outline or work from notes. I just sit and think and write, sit and think and write.

NF: Now, it may be just my imagination, but the world of Psalms of Isac reminds me terribly of Balkans. Insane mixture of oriental and western motifs - from Rudolfo's nomadic Gypsies to the quasi-Roman Catholic-like Androfrancine Order - it all reminds me of the invisible border between East and West that runs a few miles from the place that I am sitting right now. My question is: Most anglo-american writers seem to be inspired by Nordic mythology or by Far East - when they are writing fantasy, at least. How did you come to a decision to create a world that is so mixed up? What was your inspiration? How does inspiration work, anyway? Do you read, go to the museum, surf the internet to mine for ideas?

KS: Well, I'm a history major and it seemed that a composite of humanity's various cultures and societies would be a good starting place, but again, I didn't spend a lot of energy or time creating the Named Lands. I largely pulled from that background instinctively.

As to inspiration -- I draw it in from all around me. Sometimes books, sometimes movies, sometimes history, sometimes experience. It all goes into my subconscious and it's rarely an intentional process. Everything I take in sort of bubbles below the surface and then shows up when I need it. I never struggle to find ideas...they're all around me. The tricky part is spinning them from nebulous amalgamation of ideas into a finished novel.


NF
: Most people here think that the author's life is filled with kind of lazy glamour. You work at home, have a lot money, go on conventions, tours, signings... Is that true? You will soon have three books in print. Is that enough for you to live on comfortably? Did the economic downturn had any impact on publishing industry?

KS: I think the economic downturn definitely impacted my hardcover sales. Paperback sales are too early to tell. But I was a relatively unknown author releasing a debut novel that was first in a series and in the midst of a terrible time in the economy. I'm certain all of these things have been factors. Still, the books aren't selling poorly and this year, Lamentation is coming out in France, Spain, Russia and Germany.

I suppose some authors' lives are filled with cash and glamour. In a few months, I'll have three novels out with Tor and two of them will be in paperback. I'll also have two short story collections out with Fairwood Press. I'm not anywhere close to being able to live comfortably on the revenue generated so far. I have a dayjob that keeps my bills paid. Someday, sales willing, I'll be able to live off the writing but that day is a ways off.

I do get out for a short tour each time a book comes out and those are a lot of fun, though they wear me out. I also get out to a few conventions each year but that's been cut back quite a bit with the birth of my twin daughters.

My normal routine right now is to get up around 3am, ride my exercise bike for about twenty-five minutes while I look over email and news, then drink coffee and write until it's time to get ready for my dayjob. I leave for work at 6am; I get home at 5pm. And then, I'm back to work for another hour or two on more writing before grabbing an hour with my family and going to bed around 8pm to start it over.



NF: Do you have any advice for the young writers who want to get published? Anything you wish to add?

KS: Absolutely! Write a lot. Finish what you write. Revise as best you can and send it to market. Then get on to the next writing project. Make friends who are ahead of you and behind you on the learning curve and learn in a community. Take advantage of conventions and of contests like Writers of the Future. Be persistent. Set performance goals you can reach (like writing one short story per month or writing so many words per morning) and then reach them.

Thanks for having me on, Ivan. I hope you continue to enjoy the series!

понедељак, 26. јул 2010.

FALLING MAN - Don De Lillo

by Aleta

Vratija se… lenji saradnik. I to ovog puta sa dosta mainstream knjigom, ako se De Lilo može nazvati mejnstrim autorom. Don De Lilo autor je za sada 16 romana, među kojima su White Noise (na čijim osnovama je napisao i scenario za film Game 6), Underworld, i Cosmopolis koji će biti ekranizovan u skorijoj budućnosti (za one koje interesuje, zvučna imena vezana za ovaj projekat su D. Kronenberg, K. Farel, M. Kotijar). Ali, mi ćemo se sad pozabaviti romanom Falling Man (Čovek koji pada) koji na veoma inventivan i strahopoštovanja vredan način obrađuje temu života posle pada Kula bliznakinja u Njujorku. Kažem strahopoštovanje jer ova knjiga može da natera mnoge pisce manjeg kalibra da zastanu i zapitaju se da li će za njih biti mesta na policama posle ovakve priče.


Sve počinje opisom čoveka koji kroz metež i paniku, prekriven krvlju i pepelom, korača ulicama kao u polusnu. Sve što čini je krajnje automatizovano, to su refleksne i nesvesne reakcije na spoljni svet koje ispoljavamo svakog dana – napuštanje radnog mesta i odlaženje kući. Ali, ovaj dan nije kao i svaki drugi. Ovo je utorak, 11. septembar 2001. i dva aviona su upravo udarila u srce Njujorka, srušivši ne samo zgrade, nego i svet kakav smo do tad znali. Čovek, čije ime (Kit Nudeker) saznajemo dosta kasnije (kao, uostalom, i imena ostalih likova – pomenu se u nekom trenutku), upravo je izašao iz jedne od kula Trgovinskog centra, povređen, ali više u psihičkom nego fizičkom smislu. Neizbežno pitanje ‘kuda sada?’ sebi ne postavlja, već instinktivno odlazi do stana svoje otuđene supruge Lien. Njihov brak je posle sedam godina zapao u onu opasnu kolotečinu kada se smenjuju trenuci svađe i netrpeljivosti sa trenucima prividnog mira u kom nijedno nema šta da kaže onom drugom. Pa ipak, Kit ne odlazi u svoj stan već kod nje, ne znajući ni sam šta traži i očekuje. Traumatizovan pojedinac odlazi u svoje bivše ‘porodično gnezdo’, oazu nekadašnje ljubavi i topline za koju se nada da i dalje postoji. Međutim, kako se ispostavi, stanovnici ove ‘oaze’ pate se sa sopstvenim traumama. Lien vodi grupne seanse verbalnih vežbi za ljude obolele od Alchajmerove bolesti, bolesti koja ju je prerano koštala oca koji je izabrao da upre pogled u cev puške pre nego što demencija uznapreduje i otme mu normalan život. Ona sada živi u strahu od istog neprijatelja, tog neurološkog teroriste koji lišava ljude svetlosti sa podjednakim nasiljem kao što je to učinila i grupa ‘mučenika’ Al Kaide. Sa njom živi i njen i Kitov sin, devetogodišnji Džastin, dete koje odrasta u svetu u kome njegovim vršnjacima preokupacija postaje posmatranje neba dvogledom u potrazi za sledećim avionima. Još jedna trauma.

Uopšte, svi likovi se bore sa svojim ličnim strahovima koji se u većoj ili manjoj meri podudaraju sa strahovima okoline, sa paranojom koja obuzima sve poput šumskog požara. De Lilo nam poručuje - paranoja počinje unutra, u nama samima, i dubi našu egzistencijalnu sigurnost do tačke pucanja, kad izgubimo pravac i svoj smisao, kad postanemo nosioci praznih nadanja i još praznijih života. Upravo to se i desi našim junacima. Posle određenog perioda ponovne bračne sreće, dešava se nešto još gore od svađa. Otuđenje. Prvo duhovno – Kit i Lien nisu u stanju da podele svoje strahove, o njima se razgovara, ali nikada ne u onoj meri koja bi dozvolila drugoj osobi da vas u potpunosti razume. Zatim i fizičko – Kit, strastveni kockar, napušta posao i obilazi pokeraške turnire širom zemlje, tako zarađujući novac i bežeći od sebe samog. Tih pet karata u ruci je beg od sumornih misli – ne mora da razmišlja o supruzi koju voli ali sa kojom ne može da podeli ono što ga izjeda, ne mora da se seća tog kobnog dana kad mu je prijatelj umro na rukama, kad se činilo da ništa nema logike a ipak je odredilo logiku života kojom će se čitava nacija voditi narednih godina.

Roman je podeljen u tri dela, od kojih svaki nosi po jedno ime: Bill Lawton, Ernst Hechinger, David Janiak. Ostavljam čitaocima da odgonetnu šta ta imena znače u samoj knjizi. Na kraju svakog dela je posebno podpoglavlje u kome se opisuje i pogled sa druge strane 11. septembra – vidimo svet kroz oči jednog od terorista otmičara koji je izabrao da smisao svog života nađe u jednom od aviona koji su udarili u kule. Njegova priča se na kraju spaja sa Kitovom pričom sa početka, te tako roman dobija cikličnu formu i zaokruženost. Ali u okvirima tog savršenog prstena leži haos, kao da nam De Lilo pokazuje da je svaki privid mira u Americi ipak samo privid. Turbulencije u životima svih su prevelike da bi celokupni svet mogao da kaže da je imun na disharmoniju. Ovo je, ujedno, i tema mnogih njegovih romana – disintegracija, nasilje, društveni diskurs i život u savremenoj Americi.



Red je na kraju pomenuti i zašto je roman dobio naziv Falling Man. U pitanju je nadimak koji je nadenut jednoj žrtvi, a zatim i umetniku čiji su performansi širom Njujorka sablažnjavali prolaznike u danima i mesecima nakon čuvenog Dana. Falling Man je, uz pomoć najjednostavnijih konopaca, skakao, tačnije – padao, sa vrhova mostova, zgrada, nadvožnjaka, i uvek ostajao u istom položaju – položaju čoveka koji naglavačke i s rukama uz telo pada sa zgrade u ambis. Ovaj nemi performans, za koji nikada nije pružio obrazloženje, podsećao je sve na čuvenu jezivu fotografiju kula u plamenu i čoveka koji je iskočio ili pao kroz prozor u sigurnu smrt. I to je jedna od tema koje često prožimaju De Lilova dela – šta je i u kojoj meri umetnost, i koju slobodu umetnik ima da iskaže svoje viđenje ili revolt u okvirima tradicionalnog društvenog diskursa. Čovek koji pada je spreman da se otvoreno izražava, ne kapitulira pred zahtevima mase. Poput samog De Lila, za koga možemo reći da je ‘upstream’ autor – jer ide uzvodno, otvarajući nove književne horizonte.

субота, 24. јул 2010.

Scott Sigler - The Infected


Scott Sigler je u žižu javnosti dospeo 2005. godine, kada je objavio svoj prvi roman, EarthCore. Ono što celu stvar čini zanimljivijom je to da je EarthCore prvi podcast roman ikada objavljen. Sigler je roman ponudio preko iTunes-a i za vrlo kratko vreme stekao preko 10 000 pretplatnika. Od tog trenutka, njegova popularnost stalno raste. Infected je izdat 2008. godine, (mada sam podcast datira iz 2006) a po žanru predstavlja mešavinu SF-a i horora.

Priča romana prati momka po imenu Perry Dawsey, sportistu čija se karijera prerano okončala zbog teške povrede kolena. Problemi počinju onog trenutka kada Perry dobije neobičan osip na telu. Ono što je počelo kao nervirajući svrab, vrlo brzo prerasta u nešto mnogo gore – glavni junak postaje svestan da u njegovom telu raste novi, strani organizam. Koji poseduje sopstvenu inteligenciju.

Mada ova postavka nije ništa revolucionarno u okvirima žanra, Sigler ima nekoliko veoma dobrih, svežih ideja. Pre svega, tu mislim na poglavlja koja prate glavnog junaka. U pitanju nije klasični stereotip običnog momka u neobičnoj situaciji – Perry Dawsey je izuzetno preke naravi, zbog čega je mnogo puta tokom života zapadao u nevolje. Upravo ovo će ga dovesti u neke neverovatne situacije tokom romana. Poglavlja koja prate ostale likove – biologa Margaret Montoya-u i agenta FBI Dew Phillps-a – iako dobro napisana i zanimljiva, jednostavno obiluju klišeima. Istovremeno, ni jedan od ta dva lika nije interesantan kao Perry Dawsey – previše su crno – beli i nalik bezbrojnim FBI agantima i biolozima koje smo imali priliku da vidimo u filmovima i knjigama.

Sigler dobro vodi priču, uz dosta napetosti i obrta. Jedini pravi problem dolazi na kraju knjige, koji deluje čudno i pomalo zbrzano. Ne znam zašto, ali mi je sve ličilo na kraj nekakvog pulp romana ili lošeg SF filma TV produkcije. Imam utisak da Sigler jednostavno nije znao kako da završi celu stvar, ili mu je ponestalo inspiracije. Kraj, ovakav kakav je, nije totalna propast, ali deluje previše jeftino.

Infected je primer da se od nekoliko klišea, uz par sjanih ideja i dobro vođene priče, može napraviti kvalitetan roman. Ako tražite žestok, zabavan i ne previše zahtevan roman sa dosta akcije (doduše, sa slabim završetkom), Infected je pravi izbor.

петак, 23. јул 2010.

WARRIORS - GRRM and Gardner Dozois, blow by blow deo prvi


Jedna od najznačajnijih žanrovskih knjiga koje su se ove godine pojavile svakako je Warriors, antologija koju su zajedničkim snagama uredili Džordž Martin i Gardner Dozoa. Premda Warriors sama po sebi nije nešto revolucionarna antologija, kao što su to bile "Legende" (Legends) i nije uređena tako da čitaocima ponudi prozorčiće u svetove omiljenih im autora, već je tematska, vrlo je verovatno da će biti proglašena najznačjnijom antologijom objavljenom ove godine, a i da će ući u deset najznačajnijih žanrovskih knjiga za 2010. makar samo stoga što je reč o knjizi u kojoj je objavljena nova novela o Dankanu i Egu, što je prvi sveži materijal smešten u svet "Pesme leda i vatre" od čini mi se 2005.

Elem, Warriors nisu isključivo žanrovska antologija. Martin je pozvao niz pisaca da uzmu učešća u ovoj antologiji i da napišu nešto na temu ratnika, kroz istoriju, u budućnosti, u fantazijskim svetovima, kako god. Donekle se Warriors mogu smatrati duhovnim naslednicima "Legendi", ali samo donekle. Antologiju nisam čitao po redu, već na preskoke, kako mi je koja priča privukla pažnju, pa ću tako i pisati osvrte. Budući da su Warriors obimna antologija, verovatno će ovaj blow by blow imati jedno tri dela.

Da ne duljim više, evo prvog, po redu kako sam čitao:

Stories from the Spinner Rack by GRRM

Možda će se neko uhvatiti za glavu, ali meni je ovo bio najzanimljiviji deo antologije. Pravo je zadovoljstvo bilo čitati Martinov komentar o tome kako se žanr tokom decenija razvijao, diferencirao i šta ga je ponukalo da priredi ovu antologiju,

The Mystery Knight by George R.R. Martin

Naravno, ovo je sledeće što sam pročitao, premda je ovo novela kojom se antologija završava. Dakle, skočio sam s početka na kraj. Mystery Knight je treća novela o Danku i Egu, smeštena nekih vek i po pre događaja opisanih u "Igri prestola" u period neposredno posle Martinovog ekvivalenta Rata ruža. Ako je Hedge Knight bila revolucionarna novela, koja je na čitaoce imala isti uticaj kao što je "Igra prestola" imala na čitaoce romana, Mystery Knight je konzervativna novela koja nastavlja pripovedački stil predstavljen u The Sworn Sword, nastavku Hedge Knight-a. Naravno, Mystery Knight je izuzetno dobro napisan i finim vezom dopunjuje tkanje Sedam kraljevstava izatkano u romanima. Međutim, sada je već očigledno da Martin ne piše zasebne novele, koje bi trebalo da stoje za sebe u tom svetu, već da je svaka od njih poglavlje jednog romana, nešto labavije strukture nego što je to za Martina uobičajeno, ali opet čvršće povezanog od njegovih mozaičkih romana smeštenih u svet Wild Cards. To me je malo razočaralo, moram priznati. Ali ako će Martin češće objavljivati Knight novele, može na kraju ispasti i dobro.


Ancient Ways by S.M. Stirling

Stirling je jedan od mojih omiljenih pisaca. Prijatelj je s Martinom i član njegovog književnog kružoka. Intervju s njime skoro je postavljen na Bukspejsu, pa pročeprkajte.

Elem, Stirlingova novela smeštena je u svet Promene, u kojem je sva napredna tehnologija prestala da radi - od sagorevanja baruta pa nadalje. Ova novela nije smeštena u njegov glavni serijal, koji se inače odvija na severnoameričkom kontinentu, već sedamdeseteka godina kasnije i geografski u donsku Rusiju. Mada je pričica zabavna i mada su Rusi predstavljeni potpuno drugačije i pozitivnije nego u njegovom glavnom serijalu, Ancient Ways je blago predvidljiva i podrazumeva da je čitalac odlično upoznat s Stirlingovim svetom, tako da čitaoci koji nisu Stirlingovi dugogodišnji fanovi zapravno neće iz te priče izvući sve što ona pruža. Drugi problem koji imam s njom je što je očigledno napisana kao prva u seriju, po uzoru na Martinove Knight storije.

Out of the Dark by David Weber

Veber je još jedan od mojih omiljenih pisaca. Debeo, bradat i sve što uz to ide. Svetska megagiga zvezda spejs-opere, prezren od strane kritike, obožavan od strane čitalaca, tipičan predstavnik američkog palpa, bez trunke aspiracija prema visokoj književnosti. Obožavam ga.

Sada ide međutim: Međutim, poslednjih godina Veber se pretvorio u skribomana Džordanove klase. Da stvari budu još gore, u svojim pisanijama veliku pažnju daje dijalozima (čitaj, beskrajnim naklapanjima), koji pre svega služe da podsete čitaoca šta su likovi sve pričali u prethodnim knjigama. Out of the Dark se razlikuje od tipične Veberove proze, premda pomalo pati od boljki koje ga trenutno muče. Doduše, napisana je pre nekoliko godina, tako da verovatno tada još nije ovoliko bolovao.

Elem, novela je donekle zabavna i čitaoci koji se nisu zasitili Veberom, za razliku od mene, uživaće u njoj. Veber je novelu proširio i od nje napravi čitav roman, koji bi uskoro trebalo da bude objavljen, što je postupak koji me nervira. Mada, ne bi trebalo da previše kukam zbog toga, jer je i Martin tako počeo "Pesmu leda i vatre". Iskren da budem, više bih voleo da je napisao novelu smeštenu u njegov serijal Safehold.

...

Toliko za sada. Ubrzo još tri priče...

субота, 17. јул 2010.

Redovni izveštaj

Ukoliko to već niste sami shvatili, ponedeljak je dan kada šaljem mejlove redakcijama - ili ih zovem (ili ih posećujem) - i obaveštavam urednike sa kojima sarađujem dokle sam stigao s prevodom, čitanjem knjige za koju su me zamolili da im dam mišljenje, korekturom ili šta god da već radim za tog izdavača, agenta, šta god da je.

Moram priznati, isprva sam na taj relativno novi poslovni običaj u izdavačkim vodama, te nedeljne izveštaje, gledao poprilično mrko i bio mi je mrzak. (Da sam hteo da imam redovne obaveze, radio bih u nekoj kancelariji, valjda). Međutim, veoma brzo sam promenio mišljenje. Naime, premda me je Bog prokleo pornografskim pamćenjem, teško se snalazim s danima, mesecima, godinama i ostalim prizemnim parčanjima vremena na zalogaje - a, vala, poslednjih godina mi je poprilično teško da primetim i kada se godišnja doba smenjuju, kakva nam je sada klima. Elem, budući tako kalendarski retardiran, dešava mi se da mi se dani (ili češće noći - ne zove se ovo za džabe "Nightflier's Bookspace") spoje u jedan i da ne primetim kada je rok za predaju teksta došao ili prošao.

I tako, svakog sedmog dana u sedmici ja sedim i češljam šta sam za prethodnih pet uradio (jeste, prethodnih pet; iz meni nepoznatih i najverovatnije krajnje opskurnih i metafizičkih razloga, ponedeljkom nikada ne uradim ništa pametno i vredno čuvanja), pripremajući se da pošaljem taj izveštaj o svojim aktivnostima.

Ako se ne varam, taj dan je sutra. (Bar ove sedmice. One tamo, ko zna kada će pasti nedelja.)

Da vas podsetim - trenutno radim na tri projekta za tri izdavača: prevod "Raskršća sumraka", desete knjige serijala "Točak vremena"; prevod romana Tima Pauersa, naslova "Dinner at Deviant's Palace - i naposletku prevod narednog trejda jednog od mojih omiljenih stripova, "Propovednik".

Izveštaj ide ovako: Džordan jako lepo napreduje. Za sada je prevedeno i sređeno negde oko četvrtine romana, a do kraja meseca trebalo bi da prva polovina "Raskršća sumraka" bude potpuno skockana. "Propovednika" još nisam krenuo da ozbiljno radim, pošto čekam poziv od urednika da mi kaže kada da krenem s tim. Pauers... E. Pauers mi je problem. Preveo sam nešto više od trećine romana - i nešto mi nedostaje, nešto mi fali, nečim nisam zadovoljan.

I zato ću baciti tih sedamdesetak stranica i prevesti ih ponovo.

Neki koji ovo čitaju verovatno se u ovom trenutku pitaju da li sam normalan. Odgovor je da najverovatnije nisam, ili bih u životu bio političar ili neki drugi vid kriminalca, a ne prevodilac. Ima logike u mom ludilu, ali o tome neki drugi put, u nekom drugom unosu.

Do tada (što će najverovatnije pasti u mrski ponedeljak), Najtflajer vam poručuje da nedelju - onaj dan koji pada sutra - iskoristite da zagrlite knjigu ili voljenu osobu, ili i jedno i drugo, i da pokušate da zaboravite na prekosutra.

Eto. A sad odoh da radim.

петак, 16. јул 2010.

POSLEDNJA ŽELJA, MAČ SUDBINE - Andžej Sapkovski

by High Duke

Iako sa zakašnjenjem, mislim da bi ipak bio red predstaviti našim čitaocima ova dva naslova u izdanju IPS-a, koji na svoj način zavređuju pažnju. U pitanju je poljski autor, Andžej Sapkovski, koji je prošle godine za prvi roman serijala o Vešcu (Witcher) dobio David Gammel Legends Award. Priča o vešcu nije tako nova kao što bi se moglo pomisliti, on je zapravo nastao još devedesete godine i dobio je nekolicinu nagrada u rodnoj mu Poljskoj. Godine 2001 je napravljena igrana serija i iz nje napravljen i film, ali i jedno i drugo su bili potpuni neuspesi. Ali 2007. izlazi kompjuterski RPG po imenu „Witcher“ koji postaje globalno popularan i samim tim i knjige stavlja na radar izdavača engleskog govornog područija.



Knjige o kojima će biti reči u ovom unosu zapravo nisu romani u pravom smislu te reči. Obe knjige su zbirke priča o Geraltu, vešcu iz Rivije, povezane određenim događajima u celinu koja daje hronološku koherentnost, ali koje uglavnom mogu da stoje samostalno. Pored ove dve zbirke, postoje još dve priče o Geraltu nakon kojih sledi pravi serijal po imenu Saga koji se sastoji od pet romana.

Priče o Geraltu neće promeniti način na koji posmatrate fantastiku. Neće vas oboriti sa nogu ili vam ispričati grandiozne poduhvate nepokolebljivih junaka. U pitanju je priča mača i magije, ispričana na pomalo neuobičajen način. U pitanju je junak koji nije standardan heroj, ili čak antiheroj. On je jednostavno Geralt, veštac koji se bori za svoj opstanak u svetu u kojem njegove usluge postaju sve manje potrebne. Naime, vešci su magijski promenjeni ljudi pretvoreni u čarobnjake-ratnike čija svrha jeste da ubijaju razna čudovišta i tako brane ljudski rod, naranvo, za odgovarajuću cenu. Obični ljudi se odnose prema njima sa poštovanjem ali i sa strahom, a Geralt je čudan čak i za jednog vešca. On je albinos sa svojim moralnim kodom. On nije krvoločna mašina za ubijanje, koljač, kako ga često pogrešno smatraju. Ubija samo čudovišta i to samo ona koja zaista predstavljaju pretnju za ljudski soj.


Ovakav koncept lika nikako nije originalan, sličnih motiva ima i drugde, recimo u manga i anime serijalu Claymore imamo gotovo istu pojavu izmenjenih ljudskih bića koja za novac uništavaju čudovišta, a nemoguće je susresti se sa albino protagonistom koji koristi magični mač i ne pomisliti na Murkokovog Elrika. Ali kada se pogleda, to donekle i jeste dopadljivost sveta Vešca. Sve je poznato i poznavalac mitologija, bajki i klasičnih dela fantastike će bez problema uočiti sve omaže, parodije i interpretacije koje Sapkovski ubacuje u svoja dela. Svet u kojem živi Geralt je neobično blizak, gotovo opipljiv, neki bi pomislili generički, ali to je ovde urađeno sa namerom. To je svet izašao bukvalno iz bajke, sa sve isprva nejasno određenim kraljevstvima, nejasnim pravilima sveta i bićima koja su uzeta iz svih mogućih mitologija i već dobro ustanovljenih konvencija fantastike. I onda često okrenutih naglavačke na veoma brutalan, komičan i često seksualan način. Tako priče parodiraju određene bajke: Snežanu i sedam patuljaka(u ovom slučaju Renfri, devojka koja nakon što je lovac pusti da pobegne, postaje primorana da koristi čari svog tela da bi preživela, dok ne postane drumski razbojnik sa svojih sedam gnomova); Lepoticu i zver, Aladina i Ramplstilskina. Jedan od ključnih likova je i Ljutomir, putujući ministrel i pesnik koji predstavlja kliše jednog barda koji zavodi bogate dame, seje kopilad po belom svetu i redovno upada u nevolje.



Sve priče su u prvom licu, ali i pored malo šture karakterizacije, izuzetno nam je jasno ko je i kakav je Geralt. On je zapravo običan čovek koji se prvenstveno oslanja za zdrav razum. Naravno, odličan je borac, ali je retko način na koji on razršava svoje problema. On nije nepokolebljivi junak, već osoba sa realnim slabostima i mukama, samoodržanjem, sebičnošću, kukavičlukom, neodlučnošću, hrabrošću, kajanjem, pomalo ženskarenjem i raznim drugim osobinama, i pozitivnim i negativnim. Vladari nisu ni zli ni dobri, već su uglavnom đubrad koja radi šta god je potrebno u datom trenutku da se ostvare njihovi ciljevi. Većina likova Sapkovskog sa jedne strane ispunjava neku konvenciju fantastike, već dobro poznatu svima, dok su sa druge strane veoma opipljivi i uverljivi likovi. Zapravo ceo njihov svet je paradoksalan. U isto vreme je potpuno mitski i bajkovit, papazjanija viteških romana, bajki, mača i magije, i moderan stvarajući time iznenađujuće uspešno odličnu satiru savremenog društva dok ne narušava fantastičnu atmosferu.
A prilikom svega toga se uglavnom održava atmosfera neizvesnosti, zato što je čitalac svestan da će u raspletu biti trik, obmana, izvrtanje već poznate fabule. To je uspešno izvedeno u POSLEDNJOJ ŽELJI, dok je već slabije u MAČU SUDBINE u kojem razrešenja postaju predvidiva u pokušaju nepredvidivosti i oslanjaju se na gotovo preslikana pravila FRP igara kao što je Dungeons & Dragons (a i romani zasnovani na ovoj igri su takođe predmet parodije) što poznavaocu pravila pomalo može da pokvari užitak.



POSLEDNJA ŽELJA predstavlja sjajan početak sage o Geraltu, spreman da zgrabi čitaoca, uvede ga u svet i objasni mu pravila igre (ponekad da bi odmah bila prekršena), dok je po tom pitanju druga zbirka slabija i samo vodi dalje radnju, uz nešto bolju karakterizaciju i više uvida u Geraltove misli koje na momente postaju odistinski filozofske.
Kao što već rekoh, ove knjige neće promeniti vaš pogled ni na život, ni na kniževnost, ni na fantastiku, ali će vas svojom dopadljivošću zavesti i pružiti sjajan užitak. U isto vreme su i komične, satirične, ozbiljne, pitke, iznenađujuće, ukalupljene i izvan kutije, za šta Sapkovski od mene dobija aplauz.

Nažalost, budućnost serijala kod nas je neizvesna usled određenih problema, tako da samo možemo da se nadamo da će u nekom trenutku biti izdati i romani i da nećemo biti primorani da čitamo jednog slovenskog autora u engleskom prevodu (barem većina nas koja ne govori poljski).

уторак, 13. јул 2010.

POSLEDNJE CARSTVO - Brendon Sanderson, naslovnica



Juče sam bio u "Laguni" da predam deo prevoda "Raskršća sumraka", pa sam iskoristio priliku da se raspitam kada će se pojaviti iz štampe "Poslednje carstvo" Brendona Sandersona.

Rečeno mi je da je bilo sporno koja će se ilustracija naći na naslovnici, ali redakcija se ipak odlučila za moj predlog (zbog čega nam je, je l' te, veoma drago), tako da će i naši čitaoci imati prilike da uživaju u veličanstvenim ilustracijama Krisa Magrata.

Da ne divanim previše, evo šta će se naći na naslovnici:


понедељак, 12. јул 2010.

Richard Baker - Corsair (blades of the Moonsea, book 2)


Pre izvenog vremena sam na blogu opisao prvi deo "Blades of the Moonsea trilogije", D&D knjižicu po imenu Swordmage. Knjigu sam kupio "na slepo", ne znajući šta da očekujem. Bio sam prijatno iznenađen - Swordmage je sasvim solidan fanasy naslov, klasičan miks akcije i avanture - pravi "mač i magija".

Na red je došao i drugi deo serijala - Corsair. Stanovnici Hulburga se polako oporavljaju posle događaja opisanih u prvoj knjizi. Ali, moćna gusarska flota pljačka brodove i gradove na obali i pitanje je vremena kada će se Hulburg naći na meti gusara. Stvari dodatno komplikuje to što Hulburgom haraju i male bande odmetnika koje pljačkaju i pale, a desetkovana straža jednostavno ne može da reši sve ove probleme odjednom. Istovremeno, u grad stiže posetilac koji na umu ima samo jednu stvar - da se osveti glavnom junaku (Geran Hulmaster), zbog jednog događaja iz prošlosti. A njegova osveta će biti strašna.   

Ne mogu sa sigurnošću da kažem šta je to što čini ovaj serijal tako privlačnim. Struktura je vrlo jednostavna, o ozbiljnoj karakterizaciji nema ni govora, a ne postoje ni bilo kakvi novi koncepti po kojima bi ovaj serijal bio upečatljiv. A opet, "Blades of the Moonsea" odiše nekim karakterističnim šarmom. U stvari, upravo su ova nepretencioznost i klasičan (možda čak pomalo staromodan) pristup bili dobitna kombinacija (barem u mom slučaju). Corsair je zapravo old - school avanturistički roman, knjiga kojoj žanrovska odrednica "mač i magija" savršeno pristaje. 

Kao što sam napomenuo u prikazu prvog dela serijala, glavni junaci su tipični heroji, čiji je posao da pobeđuju čudovišta i zlikovce. Dok protiv ovakvog pristupa nemam ništa, on sa sobom povlači i izvesne nedostatke (koji su, naravno, prisutni u obe knjige). Baker svo vreme uspeva da priču održi zanimljivom i nastavlja sa dobrim idejama (jedna od njih je posebno zanimljiva i biće prava šteta ako je ne razradi u poslednjoj knjizi trilogije). On je solidan pisac, i mislim da bi najbolje bilo da se na tome zadržim. Postoje mesta u romanu koja su ili pomalo zbrzana i usiljena, ili pak previše razvučena i to je ono što kvari utisak. Ti segmenti prosto vape za doradom - ali bilo bi možda previše tražiti sve to od knjige poput ove. 

Kada se sve sabere i oduzme i ovaj nastavak "Blades of the Moonsea" trilogije je opravdao očekivanja - simpatičan, pomalo old - school, ali u svakom slučaju zabavan fantasy.

петак, 9. јул 2010.

Novi radni zadaci!


Prekjuče sam dobio nekoliko mejlova s pitanjima u vezi s planovima izdavačkih kuća za koje radim. Bojim se da je na pitanja te vrste veoma teško odgovoriti. Većina izdavača nije u sjajnom stanju i kriza je poprilično pogodila izdavaštvo u celini. Juče sam veče proveo s Patrikom Sendenijem, najpoznatijim SF&F blogerom na svetu, dva puta nominovanim za Huga, i po njegovim rečima izdavaštvo je globalno u teškom stanju - mnogo težem nego što se to čini posmatračima sa strane. Dakle, znam koji su izdavački planovi u kućama u kojima radim, ali zaista je nezahvalno otkrivati ih, pošto se nikada ne zna šta će se od tih planova realizovati. Ali zato mogu da pričam o onome što ja radim...

Nedavno sam za "Beli put" završio "Odmazdu Mračnog Viteza" (Dark Knight Strikes Back aka DK2) i trebalo bi da krenem u prevod četvrtog trejda serijala "Propovednik" (Preacher). Moram priznati da me je DK2 poprilično zamorio. Depresivna i beznadežna Milerova predstava Betmenovog sveta pokazala se poprilično teškom za varenje. Premda sam veliki ljubitelj Betmena (mada, još veći ljubitelj njegove politički nekorektne verzije, Midnajtera) i premda se u DK2 nazire tračak svetla i nade na kraju planetarnog tunela, nisam mogao da se otrgnem utisku da je Milerova antiutopija ne pred nama, već da zapravo živimo u njoj. Možda na početku, ali biće samo gore.

Elem, da ne budem preterano mračan, trenutno radim na desetom romanu u serijalu Wheel of Time pokojnog Roberta Džordana. Urađeno je nekih dvadeset odsto i napreduje sasvim fino.

S druge strane, roman koji prevodim paralelno s Džordanom, Dinner at Deviant's Palace Tima Pauersa ne ide ni izbliza toliko brzo. Pauers je izuzetan pisac, ali veoma je teško preneti njegov stil na srpski jezik.

Eto, toliko za sada. Večeras ili sutra nastavak. Sada me vabi piletina s karijem i bademima.

недеља, 4. јул 2010.

Nove knjige - jul 2010,

Tokom vikenda sam bio na putu, tako da nisam bio u prilici da pišem prikaze, a ni da čitam. Stoga, čisto da zavaram glad redovnim čitaocima Bukspejsa, evo šta će se u mesecu julu pojaviti na američkom tržištu:

“The Crowded Shadows” by Celine Kiernan. Release Date: July 1, 2010.
“The Restoration Game” by Ken MacLeod. UK Release Date: July 1, 2010.
“A Handful of Pearls & Other Stories” by Beth Bernobich. July 1, 2010.
“Heartless” by Anne Elisabeth Stengl. Release Date: July 1, 2010.
“Forbidden Sea” by Sheila A. Nielson. Release Date: July 1, 2010.
"Ghostopolis" by Doug Tennapel Release Date: July 1, 2010.
"The Blackhope Enigma" by Teresa Flavin UK Release Date: July 1, 2010.
“The Sleeping Beauty” by Mercedes Lackey. Release Date: July 1, 2010.
“Empire of Light” by Gary Gibson. UK Release Date: July 2, 2010.
"Death by Diamonds" by Annette Blair - 6 July 2010
"Discord's Apple" by Carrie Vaughn - 06 Jul 2010
“The Fuller Memorandum” by Charles Stross. Release Date: July 6, 2010.
"Think of a Number" by John Verdon - 06 Jul 2010
"A Devil in the Details" by K A Stewart - 06 Jul 2010
“The Year's Best SF: 27th Annual Collection” edited by Gardner Dozois. July 6, 2010.
“Song of the Dragon” by Tracy & Laura Hickman. July 6, 2010.
“Gateways” ed. by Elizabeth A. Hull. Release Date: July 6, 2010.
“Red Hood's Revenge” by Jim C. Hines. Release Date: July 6, 2010.
“The Girls with Games of Blood” by Alex Bledsoe. July 6, 2010.
“Pathfinder” by Laura E. Reeve. Release Date: July 6, 2010.
“The Word For World Is Forest” by Ursula K. Le Guin. July 6, 2010 (Reprint).
“Primeval” by David L. Golemon. Release Date: July 6, 2010.
“The Season of Risks” by Susan Hubbard. Release Date: July 6, 2010.
“The Magickers Chronicles” by Emily Drake. Release Date: July 6, 2010.
“The Grimm Legacy” by Polly Shulman. Release Date: July 8, 2010.
"The Khilaian Sphere" by Aaron Rosenberg Release Date: July 8, 2010.
"The Whisperers" by John Connolly - 13 Jul 2010
“Johannes Cabal the Detective” by Jonathan L. Howard. Release Date: July 13, 2010.
“Lucy” by Laurence Gonzales. Release Date: July 13, 2010.
“7 Souls” by Barnabas Miller & Jordan Orlando. Release Date: July 13, 2010.
“X Isle” by Steve Augarde. Release Date: July 13, 2010.
“Sleepless” by Cyn Balog. Release Date: July 13, 2010.
“The Unit” by Terry DeHart. Release Date: July 14, 2010.
“The Very Best of Charles de Lint” by Charles de Lint. Release Date: July 15, 2010.
“The Third Bear” by Jeff VanderMeer. Release Date: July 15, 2010.
"Urchin and the Rage Tide" by M.I. McAllister Release Date: July 20, 2010.
“Masked” edited by Lou Anders. Release Date: July 20, 2010.
"Blood Men" by Paul Cleave Release Date: 20 Jul 2010
“Imager's Intrigue” by L.E. Modesitt, Jr.. Release Date: July 20, 2010.
“The Bird of the River” by Kage Baker. Release Date: July 20, 2010.
“All That Lives Must Die” by Eric Nylund. Release Date: July 20, 2010.
“Dead Space: Martyr” by B.K. Evenson. Release Date: July 20, 2010.
“Hawkwood and the Kings” by Paul Kearney. Release Date: July 27, 2010 (US Debut).
“The Uncrowned King” by Rowena Corey Daniels. Release Date: July 27, 2010.
“Stormlord Rising” by Glenda Larke. Release Date: July 27, 2010.
“The Chamber of Ten” by Christopher Golden and Tim Lebbon. Release Date: July 27, 2010.
“The Terminal State” by Jeff Somers. Release Date: July 27, 2010.
"Wolf's Cross" by S A Swann Release Date: July 27, 2010.
“The Selected” by Patrick Cave. Release Date: July 20, 2010.
“Linger” by Maggie Stiefvater. Release Date: July 20, 2010.
“The War that Came Early: West & East” by Harry Turtledove. Release Date: July 27, 2010.
“Dragongirl” by Todd McCaffrey. Release Date: July 27, 2010.
“The Dervish House” by Ian McDonald. Release Date: July 27, 2010.
“The Hounds of Avalon” by Mark Chadbourn. Release Date: July 27, 2010 (US Debut).
“Lincoln's Sword” by Debra Doyle & James Macdonald. Release Date: July 27, 2010.
“Stuff of Legends” by Ian Gibson. Release Date: July 27, 2010.
“Heroes Return" by Moira J. Moore Release Date: July 27, 2010.
“The Four Fingers of Death” by Rick Moody. Release Date: July 28, 2010.
“The Reluctant Mage” by Karen Miller. Release Date: July 28, 2010.
“The Black Lung Captain” by Chris Wooding. UK Release Date: July 29, 2010.

петак, 2. јул 2010.

Izveštaj o čitanju - prvo polugođe

Prva polovina leta nečijeg dveiljadedesetog ostala je za nama i vreme je da se sabiraju računi i podnose izveštaji. Da ne divanim previše, za sada ćete dobiti samo spisak knjiga - sa ocenama - a od ponedeljka po nekoliko rečenica o svakoj knjizi...

januar


The Crown Conspiracy, Michael J. Sullivan 2

The Good, the Bad, and the Uncanny, Simon R Green 2,5


februar


Mission of Honor, David Weber 2,5

Bright of the Sky, Kay Kenyon 4

Covenants, Lorna Freeman 4

The King’s Own, Lorna Freeman 4

Shadows Past, Lorna Freeman 4

The Devil You Know, Mike Carey 3

God Engines, John Scalzi 2,75

Much Fall of Blood, Mercedes Lackey, Erick Flint, Dave Freer 2


mart


Black Magic Sanction, Kim Harrison 2,5

The Hundred Thousand Kingdoms, K. J. Jemisin 2

The Myriad, R M Meluch 2

Oath of Fealty, Elizabeth Moon 2,5

Twelve, Jasper Kent 2,75

A Shadow in Summer, Daniel Abraham 4

A Betrayal in Winter, Daniel Abraham 4

Dragon in Chains, Daniel Fox 3

Silver Borne, Patricia Briggs 2,75


april


Changes, Jim Butcher 3,75

Blood of Ambrose, James Enge 2

An Autumn War, Daniel Abraham 4

The Price of Spring, Daniel Abraham 4

A Mighty Fortress, David Weber 2,75
Midwinter, Matthew Sturges 1,75

Spellwright, Blake Charlton 2

The Folding Knife, K. J. Parker 2,5

The Forge, S. M. Stirling and David Drake 3

Hammer, S. M. Stirling and David Drake 3

The Anvil, S. M. Stirling and David Drake 3

The Steel, S. M. Stirling and David Drake 3

The Sword, S. M. Stirling and David Drake 3


maj


Rosemary and Rue, Seanan McGuire 3,5

Dead in the Family, Charlaine Harris 3

Bitter Seeds, Ian Tregillis 4

Magic Bleeds,

The Quiet War, Paul McAuley 3,75

The Warded Man, Peter V. Brett 2


jun


Alien Taste, Wen Spencer 4

Tainted Trail, Wen Spencer 4

Bitter Waters, Wen Spencer 4

Dog Warrior, Wen Spencer 4

Wintersmith, Terry Pratchett 3,5

Passage, Justin Cronin 4

Warriors, GRRM and Gardner Dozois 4